Doc. dr. sc. Ante Maletić (Split, 12. srpnja 1933. – Split, 13. studenog 2011.)

Doc. dr. sc. Ante Maletić bio je sveučilišni nastavnik, znanstvenik, diplomirani elektroinženjer, nakladnik i društveni djelatnik. Rođen je u Splitu 1933. godine, gdje je završio osnovnu školu. U Rijeci je 1950. godine završio Industrijsku školu – elektrosmjer, a potom je, uz rad, 1955. godine završio gimnaziju u Splitu. Nakon toga je upisao studij elektrotehnike na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, na kojem je diplomirao 1962. godine. Na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, pod mentorstvom prof. dr. sc. Radenka Wolfa, magistrirao je 1973. godine i doktorirao 1984. godine, obranivši magistarski rad naslova Proračun i mjerenje induktiviteta istosmjernih strojeva i potom doktorski rad naslova Doprinos analizi struje kratkog spoja kaveznog stroja.

U splitskom Brodospasu radio je od 1950. godine do 1956. godine kao kvalificirani električar. Kao diplomirani inženjer radio je u Brodograđevnoj industriji Split 1962. i 1963. godine, gdje je bio tehnički voditelj u pogonu, a potom projektant u Projektnom uredu − elektroodjelu. Potom je na Elektrotehničkom fakultetu u Splitu (FESB Split – Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu od 1971. godine) bio honorarni asistent od 1963. do 1965. godine, a od 1965. godine bio je asistent u stalnom radnom odnosu. U zvanje predavača izabran je 1973. godine, dok je u zvanje višeg predavača izabran 1979. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 1987. godine te je u tom zvanju umirovljen 1999. godine. Na FESB-u je glavninu svog radnog vijeka nastavno i znanstveno djelovao u sklopu Zavoda za elektroenergetiku i Katedre za električne strojeve i elektromotorne pogone. Predstojnik Zavoda za elektroenergetiku bio je od 1989. godine do 1991. godine.

Baveći se eksperimentalnim istraživanjem u području električnih strojeva, osobito proračunima faktora zasićenja, utemeljio je fakultetski laboratorij za električne strojeve te pridonio razvoju elektrostruke izradivši više studija i projekata za potrebe gospodarstva. Odmah po zaposlenju na Fakultetu, u staroj zgradi Fakulteta - Biskupovoj palači, kao mladi asistent, utemeljio je laboratorij električnih strojeva, jedan od prvih laboratorija na Fakultetu. Gotovi svi strojevi i ostala oprema nabavljeni su donacijama, zahvaljujući njegovoj suradnji s gospodarstvom i njegovom velikom trudu oko izgradnje laboratorija. Nakon preseljenja Fakulteta u novu zgradu 1980. godine, s istim je žarom sudjelovao u projektiranju, izgradnji i opremanju novih laboratorija električnih strojeva i pogona. Najzaslužniji je za izgradnju nove zgrade Fakulteta. Uz sakodnevni rad na Fakultetu, bio je predani voditelj desetgodišnje izgradnje zgrade Fakulteta, koja je započela 1976. godine. Dodijeljena mu je Nagrada grada Splita za 1986. godinu za doprinos u visokoškolskoj djelatnosti.

Objavio je udžbenik Osnove elektrotehnike (1987.; 1993.) namijenjen studentima strojarstva, recenzirana skripta Asinkroni strojevi: skripta za studente VI. stupnja elektrotehnike (1992.) te nerecnzirana interna skripta Ispitivanje električnih strojeva: laboratorijske vježbe (1976.; 1980.). Zanimajući se za hrvatskog humanista, teologa, znanstvenika i filozofa Marka Antuna de Dominisa i promičući mu opus u izvorniku i prijevodu, u vlastitoj nakladničkoj tvrtki Lamaro, osnovanoj 1995. godine, u Splitu je izdao i uredio njegova djela Izabrani radovi (1 – 2, 2002. – 2003.), De republica ecclesiastica libri X (2003. – 2006.), Ostensio errorum quos adversum fidem catholicam ecclesiae Anglicanae conatus est defendere Franciscus Suarez (2005.) i Radovi iz fizike (2005.), uključujući prvu objavu rukopisa Retractationum M. Antonii de Dominis archiepiscopi Spalatensis libri X in totidem ipsius De republica ecclesiastica libros (2009., suurednik D. Novaković), te priredio knjižicu Marko Antun de Dominis, zaboravljeni genij (2004.) i biografsku Skicu za portret Marka Antuna de Dominisa (2008.). Dobio je godišnju nagradu Slobodne Dalmacije za znanost 2009. godine, ponajviše za rad na znanstvenoj rehabilitaciji i promociji Marka Antuna de Dominisa. Bio je jedan je od najzaslužnijih za to što je UNESCO 2010. godinu proglasio godinom Marka Antuna de Dominisa. Posthumno mu je 2012. godine dodijeljen Grb Grada Raba kao velikom štovatelju i promicatelju djela Rabljanina Marka Antuna de Dominisa.

Bio je vrlo aktivan i u sportskom životu grada Splita. Bio je član uprave NK Hajduk od 1968. do 1978. godine. Projektirao je i vodio izgradnju električne rasvjete starog igrališta NK Hajduk – Starog placa – 1970. godine; bio je inicijator i voditelj gradnje splitskog rukometnoga igrališta te je bio jedan od važnih organizatora 8. mediteranskih igara 1979. godine u Splitu.