Planiranje rada elektroenergetskog sustava s NPE elektranom

siječnja 1999

Sažetak

Svaki elektroenergetski sustav je poseban za sebe i rijetko bi se na svijetu moglo pronaći dva identična. Razlike su kako u samoj strukturi proizvodnje, a time i korištenju primarnih energenata tako i u vlasništvu, organizaciji, informatičkoj tehnologiji. Funkcija cilja prilikom planiranja i upravljanja je uglavnom svugdje jednaka : traži se optimum (računanje ekstrema funkcije) koji definira minimalne troškove. Izabrana metodologija i organizacija eksploatacije determinira efikasnost upravljanja u svakom elektroenergetskom sustavu. Implementacija NPE (“neovisni proizvođač energije” ) elektrana, zbog svojih ugovornih obveza, može negativno djelovati na optimizaciju rada elektroenergetskog sustava. Osnovni problem je obveza “preuzmi ili plati” (eng. “take or pay” ) koja definira obvezatni dispečing elektrane bez obzira na trenutnu neekonomičnost. Upravo je to najteži i najizazovniji dio pregovora između kupca i NPE-a (“ugovor o kupnji energije - UOKE” ). Mora se naglasiti da je ta obveza puno stroža i teža kod plinskih elektrana nego kod elektrana na ugljen. To je zato jer se ugljen može uskladištiti i time izbjeći obvezno dispečiranje u nepovoljnom trenutku, dok je sa plinom situacija bitno drugačija. Plin se mora potrošiti ili ako se i ne potroši mora se platiti. Uskladištenje uglavnom nije komercijalno povoljno. Dodatni problem je i obvezna mjesečna dinamika potrošnje plina jer plin nema istu cijenu zimi i ljeti, pa se u ugovoru obvezuje od strane kupca kvartalna potrošnja plina, odnosno proizvodnja elektrane, koja onda štiti prodavatelja da neće morati nabavljati (trošiti) plin u skupljim tarifama za vrijeme zimske sezone.

Tip

Rad u časopisu

Publikacija

Energija