Rad se bavi usporedbom dviju metoda za proračun impulsne impedancije vodoravne uzemljivače definirane kao omjer maksimalnih vrijednosti induciranog napona i struje u točki ubrizgavanja na elektrodu. Raspodjela struje duž elektrode izračunava se korištenjem modela temeljenog na teoriji antene koji uključuje aproksimaciju tanke žice i odgovarajuću Pocklingtonovu integro-diferencijalnu jednadžbu u frekvencijskoj domeni. Jednadžba se rješava analitičkom tehnikom. Raspršeni napon se zatim izračunava iz Generalizirane telegrafske jednadžbe. S druge strane, na stvarnom mjestu mjerenja provodi se eksperimentalna tehnika koja se temelji na metodi tropolnog/pada potencijala, a dobiveni podaci koriste se za procjenu impedancije impulsa uzemljivača. Rezultati dobiveni različitim metodama zadovoljavajuće se slažu, čime je potvrđen model antene elektrode za uzemljenje.