Rad se bavi usporedbom dviju metoda za proračun impulsne impedancije vodoravne uzemljivače definirane kao omjer maksimalnih vrijednosti induciranog napona i struje u točki ubrizgavanja na elektrodu. Raspodjela struje duž elektrode izračunava se korištenjem modela temeljenog na teoriji antene koji sadrži aproksimaciju tanke žice i odgovarajuću Pocklingtonovu integro-diferencijalnu jednadžbu u frekvencijskoj domeni. Jednadžba se rješava pomoću analitičkih tehnika s točnim rješenjem integrala preko Greenove funkcije. Raspršeni napon se zatim izračunava iz Generalizirane telegrafske jednadžbe. S druge strane, eksperimentalna tehnika temeljena na izravnim in situ mjerenjima impedancije impulsa primjenjuje se na stvarni sustav uzemljenja koji se temelji na vodoravnoj elektrodi. Rezultati dobiveni različitim metodama zadovoljavajuće se slažu, dokazujući da se predloženi model može koristiti za procjenu impedancije impulsa i, nadalje, nadopuniti razumijevanje ponašanja elektrode za uzemljenje u ranom vremenu pružanjem podataka o prijelaznoj impedanciji.