U radu je prikazana fenomenologija uzlaznog i silaznog (pozitivnog i negativnog) udara munje. Opisana je problematika određivanja (procjene) izloženosti izravnim udarima munje modernih vjetroelektrane čija ukupna visina (toranj + lopatica) prelazi 100 metara, s posebnim naglaskom na IEC 61400-24. Provedena je također i analiza očekivanog udjela uzlaznih udara munje kod modernih vjetroelektrana, temeljena na istraživanjima Erikssona, kao i bilježenju amplituda struje munje koje pogađaju visoke samostojeće objekte (npr. radio-tornjeve). Analiziran je potom i utjecaj očekivanog udjela uzlaznih udara munje na procjenu očekivane amplitude struje munje koja može biti prekoračena npr. jednom za vrijeme određenog vremenskog perioda (npr. tijekom životnog vijeka vjetroturbine).