U radu je opisan postupak modeliranja zasićenja glavnog magnetskog kruga sinkronog hidrogeneratora koji se temelji na mjerenju sinkronih reaktancija u nizu stacionarnih radnih točaka. U tu svrhu provedena su mjerenja na 34 MVA generatoru u HE Peruća na temelju kojih su određene vrijednosti sinkronih reaktancija u d- i q-osi. Korištenjem tih rezultata definiran je model zasićenja glavnog magnetskog kruga generatora kao ovisnost sinkronih reaktancija o magnetomotornoj sili u d- i q-osi. Razvijeni model jednoznačno definira karakteristike zasićenja generatora u stacionarnom stanju, a ploha zasićenja koja se na taj način dobiva vrlo dobro aproksimira stvarno zasićenje magnetskog kruga stroja. Pomoću razvijenog modela zasićenja, između ostalog, analiziran je i efekt poprečnog magnetiziranja. Pored toga, definiran je algoritam pomoću kojega se, uz primjenu iteracijskog postupka, provodi simulacija stacionarnih karakteristika generatora s uračunatim utjecajem zasićenja. Provedena je usporedba simuliranih i mjerenih kvazistacionarnih odziva na generatoru u HE Peruća, pri čemu je dobiveno izvrsno slaganje rezultata simulacije s mjerenjima, čime je potvrđena valjanost razvijenog modela zasićenja.