U elektroenergetskim sustavima sa znatnim udjelom hidroenergije planiranje rada hidroelektrana je od izuzetnog značaja. Nepoznavanje i stohastički karakter budućih dotoka je glavni problem. Cilj planiranja je naći „optimalan“ način korištenja raspoložive količine vode nastojeći zadovoljiti brojna ograničenja. U optimizacijskom proračunu prirodni dotoci na određenoj lokaciji mogu se predstaviti deterministički, u kojem se dotoci tretiraju kao poznate veličine ili stohastički, u kojem se već u modelu ulaznih podataka u proračun nastoje ugraditi stohastičke karakteristike. Cilj rada je vrednovanje prikladnog stohastičkog modela za generiranje dotoka na nekom mjestu. Testirana su dva stohastička modela koji dotoke u različitim vremenskim periodima tretiraju kao međusobno ovisne slučajne varijable opisane autoregresivnim Markovljevim modelom prvog reda. Jedan model se koristi ako se dosadašnji dotoci na tom mjestu podvrgavaju normalnoj, a drugi ako se dosadašnji dotoci na tom mjestu podvrgavaju log-normalnoj razdiobi. Nakon izrade programa i simuliranja niza dotoka po oba modela, generiranim dotocima ispitivana su razna statistička obilježja: srednja vrijednost, standardna devijacija, faktori korelacije dotoka u uzastopnim vremenskim periodima itd. Generirani dotoci zadržali su sva ispitivana obilježja kao stvarni dotoci mjereni na tom mjestu u nizu godina. Oba ispitivana modela podataka su ocjenjeni kao pogodni za potrebe srednjoročnih i dugoročnih simuliranja i optimiranja rada hidroelektrana.