Rad se bavi usporedbom nove eksperimentalne i računske metode za dobivanje impulsne impedancije vodoravne uzemljivače definirane kao omjer maksimalnih vrijednosti induciranog napona i struje na mjestu ubrizgavanja na elektrodu. Impedancija se dobiva na licu mjesta na temelju ubrizgavanja strujnih impulsa od 1,5 A (4/10 μs i 8/20 μs) i mjerenja odgovarajućeg pada napona. S druge strane, raspodjela struje duž elektrode izračunava se korištenjem modela temeljenog na teoriji antene koji uključuje aproksimaciju tanke žice i odgovarajuću Pocklingtonovu integro-diferencijalnu jednadžbu u frekvencijskom području. Jednadžba se rješava analitičkom tehnikom. Rezultati dobiveni različitim metodama zadovoljavajuće se slažu, čime je potvrđen model antene elektrode za uzemljenje. Dobiveni rezultati primjenjivi su za bilo koji sustav uzemljenja temeljen na horizontalnoj elektrodi za uzemljenje.