U ovom se radu metoda graničnog integrala (BIM) primjenjuje na modeliranje transkranijalne električne stimulacije, što je nov pristup u usporedbi s uobičajeno korištenim rješavačima temeljenim na metodi konačnih elemenata (FEM). Formulacija problema temelji se na kvazistatičkoj aproksimaciji struja i napona induciranih u živim tkivima. Kao jednostavan prikaz glave odabrana je cilindrična kanonska geometrija. Još jedna novost uvedena u ovom radu je uzimanje u obzir mogućih varijacija ulaznih parametara modela. Oblik i položaj elektroda, kao i oblik glave smatraju se slučajnim varijablama raspoređenim u određenom rasponu. Pomoću metode stohastičke kolokacije (SCM), nesigurnost se propagira na izlazne vrijednosti od interesa. Sukladno tome, izračunavaju se stohastički momenti i provodi analiza osjetljivosti. Rezultati dobiveni u ovom jednostavnom testnom slučaju mogu poslužiti kao prvi korak za rigorozan, anatomski zasnovan BDIM+SCM model realne glave koji je važan za validaciju rezultata dobivenih iz drugih sofisticiranijih modela glave koji se uglavnom temelje na FEM.