Ispitivanje električne vodljivosti bentonita „Bentoplast 20“ Petrokemija d.o.o. Kutina
Sažetak
Zbog pristupačnosti bentonita i relativno dobrih svojstava, za poboljšanje značajki uzemljivača u loše vodljivim sredinama, a posebno dinamičkih značajki (atmosferska pražnjenja i sl.), u našim krajevima najčešće se koristi bentonitna uzemljivačka posteljica. Bentonit je glina vulkanskog podrijetla, sadrži minerale (Al2O3, Fe2O3, MgO, CaO, Na2O, K2O) koji s vodom formiraju elektrolitske vodiče. U tlu se bentonit ne ispire, te posteljicu ne treba obnavljati. No bentonit je također elektrolitski vodič, pa mu je potrebna određena razina mokrine. Sasvim suha bentonitna glina ima vrlo visoku električnu otpornost (znatno veću o 1000 Ωm). Kako je bentonitna glina veoma higroskopna, u normalnim klimatskim uvjetima moguće je očekivati dobru vodljivost posteljice bez posebnog održavanja. No valja znati da konglomerat soli u bentonitu i njihov relativni udjel nije čvrsto određen pa i vodljivost bentonita s različitih nalazišta može varirati. Stoga je dobro mjerenjem utvrditi značajke konkretnog materijala. Dodavanjem vode u omjeru 1:1, otpornost bentonita se smanjuje za oko tri reda veličine. Daljnjim dodavanjm vode otpornost mu nebitno raste. Za razliku od metalnih vodiča, temperaturni koeficijent mokrog bentonita je negativan, no promjena otpornosti u rasponu 4°C do 40°C nije radikalna (mjenja se u rasponu 3, 6 m – 2.2 m). Dalje je primjećeno da se sušenjem bentonitnog blata njegova gustoća značajno povećava, smanjuje njegova plastičnost, no električna otpornost mu se zbog toga ne povećava radikalno. Također se primjećuje da i tako isušeni uzorak zadržava higroskopna svojstva. Na temelju svega navedenog može se zaključiti: da je mokri bentonit podoban materijal za posteljicu uzemljivačkih vodova.
Stanko Milun
Redoviti profesor u trajnom zvanju
Umirovljeni profesor Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, gdje je vodio kolegije o električnim mjerenjima, mjerenjima procesnih veličina i mjernim tehnikama u elektroenergetskim sustavima. Njegov istraživački fokus je razvoj mjernih metoda u visokonaponskim sustavima, analiza signala u elektroenergetskim sustavima i primjena geoelektričnih metoda u energetskoj infrastrukturi. Prof. dr. sc. Milun je bio uključen u brojne znanstvene projekte vezane za optimizaciju sustava uzemljenja visokonaponskih postrojenja i razvoj metoda mjerenja prijelaznih pojava. Autor je 38 znanstvenih radova i preko 150 stručnih studija.
Goran Petrović
Redoviti profesor u trajnom zvanju | Katedra za električna mjerenja
Redoviti profesor u trajnom zvanju na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Njegovi znanstveni interesi uključuju mjerenje električnih i procesnih veličina, analizu geoelektričkih i geotermičkih značajki tla, instrumentaciju za napredne elektroenergetske mreže te mjerenje i primjena sinkrofazora. Autor je brojnih elaborata, studija te znanstvenih radova objavljenih u vrhunskim znanstvenim časopisima.
