Zbog specifičnih projektnih zahtjeva, prvenstveno strme trase polaganja, klasični kabelski rov i posteljica nisu prikladno rješenje. Prikladno rješenje je polaganje kabela u cijevi. Ispuna cijevi pijeskom poboljšava toplinsku sliku kabela na dva načina. Poboljšava se toplinska vodljivost i sprječava konvektivno strujanja zraka, koje bi uzrokovalo povećano zagrijavanje u gornjoj zoni. Kako bi se osiguralo ravnomjerno punjenje bez zračnih „džepova“ za ispunu prostora oko kabela nužno je upotrijebiti veoma sipak materijal. Osim toga u slučaju kvara na kabelu materijal ispune treba se moći jednostavno ukloniti. Za sve navedeno kvarcni pijesak se nameće kao dobro rješenje. U ovom radu provest će se ispitivanje njegove toplinske otpornosti. Toplinska otpornost svakog pijeska, pa tako i konkretnog kvarcnog pijeska zavisi ne samo o materijalu pijeska već i o njegovom granulometrijskom sastavu i šupljikavosti (poroznosti) te vlažnosti. Što je uzorak bolje zbijen (manja poroznost) manja je toplinska otpornost. Mokrina uzorka (bolje vodljiva voda u šupljinama zamjenjuje zrak) također smanjuje toplinsku otpornost pijeska. No, projektno riješenje s kvarcnim pijeskom u cijevi oko kabela koji se po potrebi može ispustiti (poput klepsidre) zahtjeva uporabu suhog pijeska. Stoga su i obavljena mjerenja na suhom uzorku i to jednom prirodno nasutom, drugi put vibriranjem