Zadatak završnog rada bio je opisati najčešće postupke zaštite fotonaponskih sustava s naglaskom na zaštiti od udara munje. Fotonaponski sustavi su zbog svojih dimenzija (kW/m2 ) i mjesta instaliranja gotovo uvijek izloženi udarima munje. To je nepovoljan uvjet zato što fotonaponski sustavi sadrže osjetljivu elektroniku (inverteri), koji zahtijevaju potrebu za uvođenjem nekog vida zaštite od udara munje i prenapona. U drugom poglavlju završnog rada opisan je postupak važnosti provođenja zaštite od udara munje i to u dvije osnovne kategorije: kada se fotonaponski sustav instalira na građevinu koja je zaštićena sustavom zaštite od munje i kada se instalira na građevinu koja nema sustav zaštite od munje. Prikazane su slike o načinu izvođenja zaštite kada objekt već ima izvedenu zaštitu od udara munje i objašnjeno je kada se koristi odvodnik tipa 1 ili odvodnik tipa 2. U drugom dijelu prikazan je koncept zaštite od prenapona na zgradi bez vanjske zaštite od munje kada se poštuje udaljenost razdvajanja i kada se ne poštuje to udaljenost, te su dane tablice za izbor SPD-ova ovisno na kojem mjestu želimo instalirati zaštitu i ovisno za kakav sustav uzemljenja koristimo tu zaštitu. U trećem poglavlju je obrađen slučaj zaštite od udara munje i prenapona kada su u pitanju solarne elektrane. Opisan je postupak izjednačavanje potencijala munje i dana tablica za izbor prenaponskih zaštitnih uređaja. Prikazan je i koncept zaštite za prikupljanje i procjenu podataka, što je jako važno jer se time operateru omogućuje pravovremeno prepoznavanje i otklanjanje kvarova.